Tražilica

04959687
Danas
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Ukupno posjeta
827
20408
58345
4959687

Mjesec studeni bio je u hrvatskoj nastavi ispunjen trima međusobno isprepletenim projektima.

Bile su to Večeri čitanja hrvatskih književnih djela, Vukovar i likovne radionice na temu Likovi iz hrvatskih bajki i filmova. Mjesec studeni je pri kraju a pri kraju su i naši navedeni projekti.

 

18. studenog, na sam Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, zaokružili smo projekt zvan "Vukovar". Izabrali smo to jednostavno ime, jer za njega ne treba objašnjenje i svatko u domovini, ali i Hrvati izvan domovine, znaju zašto je Vukovar ime grada koje se svake godine u mjesecu studenom najviše spominje. Naš je projektić trajao oko dva tjedna i sastojao se od različitih aktivnosti, a dosta njih izašlo je izvan učionica hrvatske nastave i prezentirano na različitim mjestima.

Tih dana mnogo se mislilo na djecu i njihova prava, koja su u "crna vukovarska vremena" jako narušena, ali i na djecu koja i danas na nekim mjestima ne uživaju sva svoja prava koja im kao djeci pripadaju.  Tako su učenici francuskih kantona i kantona Wallis pisali sa svojom učiteljicom Mirelom pisma i lijepe želje za svu djecu svijeta, pa tako i male Vukovarce. Učenici učiteljice Ane u Ticinu posvetili su Vukovaru svoje najljepše crteže kao razglednice – podsjetnike na Vukovar. Učiteljica Sanja potaknula je svoje učenike da napišu lijepe stihove i rečenice, a učiteljica Jelena je u Bernu, osim likovnih i literarnih radova, jednu veliku svijeću ukrasila porukama svojih učenika, kao simbol sjećanja na sve one koji su dali svoje živote za današnju Hrvatsku. Učiteljica Jelena Bušić sa svojim je učenicima poseban trud uložila u izradu trodimenzionalnih golubica mira, na čijim su krilima bile ispisane poruke ljubavi, sreće i mira za svu djecu. Učiteljice Jelena Deljak, Tamara Vadlja i Jelena Bušić odabrale su prekrasne stihove koje su njihovi učenici uputili Vukovaru, zavičaju i domovini u crkvi svetog Josipa u Zürichu, 17.11.2019., na centralnoj svečanosti obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara od strane mnogobrojnih udruga Hrvata u Švicarskoj.

No, tom završnom svečanošću nije u potpunosti kraj našem projektu i razmišljanjima o Vukovaru. Upravo na sam Dan sjećanja, 18. studenog, na adrese 12 škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji otputovalo je 12 koverti napunjenih prije spomenutim dječjim radovima: pismima, učeničkim literarnim radovima, golubicama mira, pismom djeci učiteljice Mirele i popratnim pismom koordinatorice Božice. 

Tako se nadamo da će u nekom od sljedećih dana i djelić Vukovara i okolice misliti na nas ovdje u Švicarskoj i shvatiti kakvu smo im poruku željeli poslati. Poruku mira, ljubavi, poštovanja, prijateljstva, suosjećanja, ali i nade i ponosa. Poruku da su sva djeca svijeta, bez obzira na sve različitosti, uvijek i prije svega djeca i najveće bogatstvo nacije.

 

MOJOJ HRVATSKOJ

Draga moja Hrvatsko,

dragi moji branitelji,

za naš ste se narod borili.

Ušli ste u veliku opasnost

donijeli ste veliku odluku,

žrtvovali ste se za nas.

Brojne ste opasnosti prošli

i opet niste odustali.

Današnja Hrvatska ne bi bila Hrvatska

da ste odustali, ali niste

jer ste vjerovali u hrvatski  narod,

jer ste vjerovali da ima nade

za bolju i slobodnu Hrvatsku.

Grad naš Vukovar

zove se Grad Heroj

jer se borio protiv nepravde.

Nitko od nas nije htio izgubiti

svoju Hrvatsku.

Hvala vam na svemu što ste

za ovu predivnu zemlju Hrvatsku

učinili.

Rebeka Babić, 6.r. , HN St. Gallen

 

 

PISMO HRVATSKOJ

Draga Hrvatsko,

pišemo  ti ovo pismo iz Švicarske!

Želimo ti reći , prije svega, da ti se divimo što si bila jaka u vrlo teškim situacijama.

Znamo da to ne bi bilo moguće bez hrabrih ljudi koji su živote žrtvovali da bi te branili i da bi bila onakva kakva si sada, a jako si lijepa.

Naša domovino, mi te jakoo volimo!

Katarina Zeba (7.r.) i Marija Piličić (6.r.), HN Balgach

 

 

 

ŽELIM DA…

…svi budemo sretni.

…da se sigurno osjećamo.

…svakog sreća prati.

…ne bude rata.

…nitko ne bude tužan.

…nitko ne bude žrtva.

…se bezbrižno igramo.

…svatko provede lijep život.

…svatko ima dobre prijatelje.

Marta Barnjak, 6.r., HN  St. Gallen  

 

 

 

 

Draga djeco,

ove godine u studenom, povodom Večeri čitanja koje se tradicionalno održavaju u sklopu hrvatske nastave u inozemstvu, čitali smo i razgovarali o pravima djece. Svatko od nas prisjetio se ponekog djeteta koje smo poznavali, za koje smo čuli ili ga čak samo vidjeli na televiziji, a koje je patilo i bilo povrijeđeno, kojemu je netko bezobzirno oduzeo njegova prava.

Moji učenici razmišljali su o svoj djeci ovoga svijeta koja su doživjela nepravdu, bol, zanemarivanje i zlostavljanje, a kada nam je postalo preteško razgovarati o tome, pokušala sam ih podsjetiti da na svijetu ima i mnogo onoga dobrog; topline i ljubavi, sigurnosti, smijeha i veselja. Odlučili smo napisati pismo za svu djecu svijeta u kojemu će svatko od njih moći izraziti svoje želje i nade za budućnost djece jer tko će bolje znati što djeci treba od njih samih, tko bolje razumije što to znači biti dijete od djeteta samog pa živjelo ono u Hrvatskoj, Švicarskoj, Japanu ili bilo gdje na kugli zemaljskoj.

Kako se u studenom svake godine prisjećamo žrtve Vukovara, prisjetili smo se i djece kojima su tada, u Domovinskom ratu, oduzeta njihova prava, djece koja su bila povrijeđena, usamljena, prestrašena pa smo, stoga, odlučili poslati ova pisma i vama, kako bismo zajedno razmislili o tome što dijete čini sretnim, zašto sva djeca zaslužuju sigurnost i ljubav te kako u budućnosti, naše lijepe želje i nade, pretvoriti u stvarnost.

Mirela Prokeš

 

Učiteljica HDŠ u Villars-sur-Glaneu, Ženevi, Veveyju, Natersu i Yverdonu

 

 

Poruke učenika iz francus...
Elena Pavic, 8.r., HN Mas...
Marina Jelusic, 6.r., HN ...
Svijeća za Vukovar
Golubice u crkvi
Pano u uredu HN
18.11. Materijali za kove...
18.11. Za vukovarske škol...
U crkvi 17.11.