Još na jesenskom izletu, učenici hrvatske nastave iz Birra i Spreitenbacha, i njihovi roditelji, zaključili su i odlučili kako bi bilo dobro organizirati i zajedničko druženje u malo hladnijim uvjetima, odnosno zimi. 

Veljača je kao stvorena za uživanje u zimi i zimskim radostima. No, kako ove godine nismo imali priliku previše uživati u snježnom pokrivaču, odlučili smo malo predahnuti od školskih i drugih obaveza te si priuštiti dan za pamćenje.

Veljača je prevrtljivi mjesec, jedini ženskog imena. Možda je zato uvijek vesela: u Ticinu smo obilježili Valentinovo, čitali pjesmu Jure Kaštelana Volio bih da me voliš, radili valentinovske čestitke za simpatije, rješavali ljubavne križaljke i pričali što bismo mi voljeli da se dogodi. 

U nastavnim mjestima Zug, Brunnen i Erstfeld nije nedostajalo fašničkog raspoloženja. Učenici su čitali pjesmu „Pepelnica i Fašnik“ te su nakon analize razmjenjivali informacije o običajima i karnevalima te vlastita iskustva o slavljenju toga dana. 

Koji su to najljepši hrvatski gradovi? Možda upravo oni koji su nam najdraži. Jedan od tih svakako je Split.

Svi učenici već dobro znaju da je Hrvatska mala zemlja velikih sportaša te su osobito ponosni činjenicom da je to zemlja njihovih korijena. 

Nakon dugačkog siječnja, rado smo zakoračili u mjesec ljubavi, maškara, poklada, karnevala, mačaka…

Veljača je mjesec u kojem se isprepliću smijeh,igra,radost i mnogo ljubavi.

Gledali smo film Vuk samotnjak iz 1972. godine koji govori o prijateljstvu dječaka i napuštenog psa, koji sam živi u planini.

Učenici hrvatske nastave iz Zürich Kappelija i Küsnachta čitali su Šumu Striborovu, pogledali kratki animirani filmte su, inspirirani sadržajem i čudnim bićima iz slavenske mitologije, likovno prikazali dijelove iz bajke pa je tako nastala šuma Striborova u slikama.