Hrvatska dopunska škola u Švicarskoj

fra Karlo Lovrić Međugorje, 26. travnja 2020.g.

Mija Rajič, 09.06.2021.

Već jubilej pred vratima stoji,
Vi pitate, što se slavi, koji?
Onaj škole u Švicarskoj naše,
30 ljeta obljetnici paše.

U Genevi Babić prvi poče,
Svi Hrvati u tu školu hoće.
Malo djece, al veselo uče
Što ne čuju baš uvijek kod kuće.

Onda Zürich uz pomoć Misije
I natječaj važni raspisuje.
Učitelja potrebno je školi,
Nek se vidi tko Hrvatsku voli.

Javilo se učitelja više,
Svatko od njih po hrvatski diše.
Prostor našli u Sumatrastrasse,
Tu je škola katolička, zna se.

Zauzeta, al subotom nije,
Odmah počet… bolje što je prije.
Kakvo slavlje roditelja biše,
Svako malo, djece bilo više.

Ne pita se, kolika je cijena
Važno im je, stigla je promjena.
Nije puna, al’ će brzo stići.
Hrvatsku će na prijestolje dići

Franjo Tuđman i ekipa uža.
Za nas vani pauza je duža.
Već u siječnju Vatikan  se javi,
Sad Hrvatska punim gasom slavi.

A Pavletić pismeno se javlja,
Legalni ste i pečat svoj stavlja.
Ubrzo se osnivaju nove,
Svatko svakog potiče i zove.

Nakon dvije, tri godine… više,
Dvje tisuće Škola brojke piše.
To su dani zbilja za anale.
Svaki Hrvat tražio kanale

Da pomogne, da još bolje bude,
A stranci se Hrvatima čude.
Domoljubi, premca nema njima,
Mogu biti uzor i drugima.

Školski odbor, volonteri bili,
Mnogo dobra Školi učinili.
Koordinatorice su bile
Grana, Stanka i pojavom mile.

Kad Konzulat u Zürichu poče,
Ambasadu već u Bernu hoće.
Putovnica kakvu vrijednost ima,
Hrvatstva je simbol sada svima.

(pjesma ustupljena ljubaznošću gđe. R. Studer- Babić s portala Moja domovina)